|
|
| kolovoz, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Potpuno bzvz.. Samo jedan u nizu. A ja još bzvznija...
Najveća djela nastaju iz boli..
Trenutno ne boli.
Nema inspiracije, nigdje baš u blizini...
Istina, daleko si, ali...
Sve je na mjestu, ja sam tu.
To je sve što sam trebala.
Napokon shvatio si što je važno, a što ne.
I nakon borbe da uspijem, sad molim se za neuspjeh...
Jednom ćeš i to razumjeti..
Jednom kad budemo baš isto osjećali..
Misliti nije dovoljno...
Na trenutke sam sebična, ali..
Opet stavljam te na prvo mjesto.......
Sve podsjeća na kompliciran film,
To se u životu ne viđa često...
On postaje otac... Moja bajka se briše.
Zar njegovo ne bi trebalo biti i moje?
Zar sve zbog tebe sad gotovo je...?
Moraš ostati uz mene...
Nikad nemoj otići, nikad me nemoj zaboraviti...
Kad nema te i sama sam, i bojim se i
Posvuda samo je panika..
I ti jedini čuvaš moju najveću tajnu,
I dijeliš sa mnom tu najveću bol,
I ponekad pitam se jesi li zbilja samo navika..?!
Ma zaboravi bajku... Živimo u stvarnosti..
Ti odričeš se nje, ja odričem se njega..
Nema baš smisla, ali...
Taj kraj logično slijedi nakon svega...
I večeras kad vratiš se, ja ću opet biti tvoja...
I, znat ću, dok gledaš me, da jedina sam...
Najbolja sam....
Puklo je. Taj lanac. Ne znam, ustvari, je li?
Ne želim pričat o tom.
Voziš se 20 kilometara u suprotnom smjeru, ne sjediš kraj mene.
I tješi me on. Vodi me negdje..
Daleko od pogleda, da samo on uživa u mojim suzama.
I ljubi mi vrat, ljubi mi obraze...
Gledam kako svi odlaze... polako...
I šapće mi najtiše: -Ti čekaš njega, zar ne?.... Mislim da on više neće doći. Nema svrhe... Ne gledaj tamo.-
Sve me boli. Usne koje su do prije nekoliko trenutaka bile opet tvoje.
Bar na tren i ja sam bila sretna. I sretnija još više kad si rekao kako sam ti nedostajala. A znam da si lagao.. Znam..
Samo sam glupa i naivna djevojčica koja ne zna kako dalje sad...
Koja ne zna što ti reči. Ovo dalje ne ide.
Grliš drugu i preko njenog ramena pjevaš meni pjesme...
Rekla sam ti noćas koliko te mrzim... Ma lagala sam. Da,
Samo sam te trebala više nego ikad, noćas baš. Znaš.
Ponekad se zajebem... Potpuno. Skroz.
Mislim da nešto je tu možda ipak istina.
On zna da plačem zbog tebe. On u tom uživa. I jbg.
Zovem te, ne želiš doći. Mrzi me zbog tebe cijeli ovaj grad...
I ne znam, nekako... Svi me sada tješe.. Možda je moja cijena porasla.
Svi se lijepe na moje suze... Možda nisam više jeftina.
Tko zna... Al samo tvoja sam. GLUPAČA....
Trebala bi kao.. ne znam ni ja.. nešto...
Gubim se već sama u svojim mislima. Kako je tek tebi..?
Tko zna uopće zbog čega sam ja jučer bila tužna...
Ne znam to ni ja. Možda sam samo uživala u trenutku.
Ma jesam. Sigurno je zato. Izbacila sam sve te demone iz sebe. I znaš...
Ja sad više ne čekam. Ne brinem. Gdje si i s kim, i ne želim znat!
Vjerojatno zato što znam da spavaš sad... Sam.
Ovo je totalno bezvezna stvar... Ja više ne znam. Sad razmišljam.
I ne znam.. Odjebi od mene... Valjda?!
Znaš.. taj prvi jbni dan je nekako uvijek najgori.
Ponekad mi se čini da je svaki prvi?!
Ne znam. Nekad sam te imala pored sebe, vukla te na lancu.
Nije mi bilo čudno stisnuti ti ruku, uhvatiti tebe za vrat i reči- Tu je kraj!
Dragi moj, ne možeš dalje. Vidiš tek toliko koliko ti ja dopustim.
Čuješ samo ono što ja govorim... Zašto se nisi otrgnuo, bacio me...
U zid? Niz stepenice? U rijeku? Ledenu i brzu da nestanem zauvijek...?!
Mrzim te jer jaka sam za oboje, a htjela sam se na tebe osloniti.
Zabluda, jebena! Zabluda....
Mrzim te jer te trebam, a nisam trebala nikoga...
Znaš onaj moj ledeni pogled, jedini kojeg vidiš?
Nije nikad bio leden, bio je samo lažan.
U meni je sve bilo vrelo i čekala sam da shvatiš, čekala sam da se otrgneš...
Uživao si. Ti si sadist. A hoćeš li se ti u mene urezati tijelom, dahom ili nožem? Želim jer.....
Njeno je ime urezano u tvoju ruku.
Zbog nje si razbijao, pustio krv i prvu suzu.
Malo zanesen, ti pokazao si mi njenu sliku.
Da si bar tada prestao pričati... Da si se bar zaustavio na vrijeme...
Rekao si tiho- To je moja ljubav....
Ona vrela krv u meni opet se pretvorila u led koji teče kroz vene.
Kockice leda..............
Rekao si da odem, da mogu imati svakoga....
Nije ti dobro, sve ti je nizbrdo krenulo, a nema pravog razloga.
Rekao si da ne znaš što se događa. Gdje sam u toj priči ja...?
A zbog tebe sam otišla od njega, zbog tebe sam leđa mu okrenula.
Tišinu pretvorila u buku, glasne su bile glasine.
Mir zamjenila za nemire, scene, tuđe ljubomore i hirove.
Napustila ono sigurno da bih s tobom provela noć..
Jeftinija no ikad... Sad gledam njegov osmijeh,
Opet sam tek prosjek, ona bez koje može živjeti. Zbog tebe.
I ne znam, sad... sha da radim.... Hoćeš li ikad biti normalan...?
Nije to ljubav, nije to ni za kurac...to je samo jedna obična navika...
